Bio je solidan manevrant brodavima na jedra, na kojima je osjetio svu draž i okrutnost prirode, mora, vjetra i valova, što mu je kasnije, na parnim i oklopnim brodovima, omogućavalo sjajne manevre.
Veteran Viške bitke Josef Adalbert von Primavesi jedan je od po godinama najstarijih zastavnih časnika, čina Kontraadmirala austrougarske ratne mornarice, koji počiva na Mornaričkom groblju u Puli. Rodio se 1834. u Olmiltzu, u katoličkoj obitelji Karla Antona Primavesija, uglednog tvorničara, a preminuo je i pokopan na Mornaričkom groblju u Puli 1898. godine.
Kad je nosio čin poručnika 2. klase, godine 1869. oženio je Teodoru Helene Dolezel i s njom imao četvero djece, kćer i tri sina. Najstarija Theodora Victoria rođena je u Puli 1870., a udala se za kontraadmirala Wilhelma Pachera. Sin Josef Eduard Karl rođen je u Troppauu godinu dana kasnije, pohađao je mornaričku akademiju i kao poručnik je preminuo 1910. u Puli, gdje je i sahranjen. Drugi sin Arthur Josef Moritz Karl rođen je u Puli, preminuo u Beču 1941., kao kapetan. Zadnji sin Oscar Josef Karl rođen je u Puli 1875. i nakon završetka Topničke akademije u činu K.u.K. poručnika, bio je u službi u 37. topničkoj diviziji. Preminuo je u Puli 1897., a pokopan je na Mornaričkom groblju, u blizini grobova oca i brata.
Josef Adalbert von Primavesi je nakon završene građanske škole upisao 1848. Mornarički kolegij, ustanovu koja se zbog antiaustrijskih događaja u Veneciji preselila u Trst. Nakon uspješnog završetka 1851. postao je pomorski kadet, da bi 1855. poslije odrađene prakse na brodovima, bio promaknut u prvi mornarički čin fregatnog zastavnika. Njegova karijera pomorskog časnika išla je uzlaznom putanjom, prema pravilima ratne mornarice. U sljedeći čin promaknut je 1857., u poručnika 2. klase godine 1861., a u čin poručnika 1. klase 1866., u godini Viške bitke, u kojoj je sudjelovao na fregati "Donau" kao časnik straže. Kapetan korvete postao je 1871., Kapetan fregate 1878., Kapetan linijskog broda 1884., a Kontraadmiral 1889. S tim je činom otišao u mirovinu.
Kao mornarički časnik službovao je na brojnim brodovima tijekom tzv. drugog prijelaznog perioda, kad su se brodovi s pogonom na jedra mijenjali u one s parnim strojem, turbinama, kotačima i propelerom. Plovio je na jedrenjaku "Huszar", na brodu s parnim strojem i kotačima "Volta", na parnoj jahti "Seemoeve", modernoj fregati na jedra "Schvarzenberg", a prvu dužnost zapovjednika preuzeo je na parnom brodu s kotačima "Alnoch". Od većih oklopnjača bio je zapovjednik na "Kaiseru Maxu", artiljerijskom brodu "Radetzky" te topničkom školskom brodu "Novara".
Radio je 1853. u Lučkom admiralitetu u Veneciji, mornaričkoj postaji u Budimpešti, u venecijanskom Arsenalu prije njegovog gašenja i preseljenja u Pulu, u Lučkom admiralitetu u Puli, u zapovjedništvu pulskog Pomorskog arsenala 1878. te na drugim važnim dužnostima. Vrijedno je spomenuti njegov boravak 1855. u Mornaričkoj školi u Trstu, u kojoj je podučavao geometriju i trigonometriju, a održavao je i nastavu te vježbe za dočasnike brodarske struke.
Njegove predavačke sposobnosti odvele su ga u Mornaričku akademiju, Pomorsku akademiju u Rijeci, gdje je uspješno predavao aritmetiku i geometriju.
Posljednje dužnosti bile su mu 1886. u Mornaričkom tehničkom komitetu, gdje je bio ravnatelj Zvjezdarnice u Puli, a onda i ravnatelj čelne ustanove, da bi 1892. bio umirovljen. Karijera mu je bila vrlo dinamična i uspješna, što zorno dokazuje podatak da je tijekom svog radnog vijeka obavljao ukupno 66 dužnosti. Bio je solidan manevrant brodovima na jedra, na kojima je osjetio svu draž i okrutnost prirode, mora, vjetra i valova, što mu je kasnije na parnim i oklopnim brodovima omogućavalo sjajne manevre, zbog čega su ga kolege i pretpostavljeni izuzetno cijenili. Tijekom službe više puta je bio odlikovan, a dobio je ukupno 9 odličja, među kojima Orden Leopoldovog Viteškog križa i Otomanski orden Medschidie 3. klase.
Na njegovoj skromnoj nadgrobnoj ploči piše: Konteradmiral Josef von Primavesi Olmiitz 1834-1898 Pola.
