Anton Wiplinger bio je u činu kapetana linijskog broda, zapovjednik panzer-fregate, oklopne fregate II. klase "Don Juan de Austria", u sastavu I. divizije.
Rođen 1830. u Grazu, Anton Wiplinger stupio je u austrijsku ratnu mornaricu 1844., a s 36 godina bio sudionik Viške bitke 1866. godine. Bio je član operativne eskadrile austrijskih brodova, predvođenih legendarnim Wilhelmom Tegetthoffom. Njegov otac Joseph Wiplinger Helfenberg bio je viši državni činovnik u Grazu, općevojni komersar. Majčino ime nije evidentirano, a sin Anton se, kao i mnogi drugi časnici, sasvim posvetio svojoj mornaričkoj službi.
Anton Wiplinger bio je kapetan linijskog broda, zapovjednik panzer-fregate, oklopne fregate II. klase "Don Juan de Austria", u sastavu I. divizije. Cjelokupnom operativnom eskadrilom formiranom u tri divizije zapovijedao je kontraadmiral Wilhelm von Tegetthoff.
U I. diviziji bili su još oklopna fregata I. klase "Erzherzog Ferdinand Max", zapovjednika Max Freiherr von Stemeck, oklopna fregata I. klase "Habsburg", zapovjednika Carl Faber, oklopna fregata II. klase "Kaiser Max", zapovjednika Gustav Ritter von Groller, oklopna fregata II. klase "Prinz Eugen", zapovjednika Alfred Barry, oklopna fregata III. klase "Đrache", zapovjednika Heinrich Freiherr von Moll (poginuo u bitci), oklopna fregata III. klase "Salamander", zapovjednika Karl Kern, i brod za izviđanje parobrod s kotačima "Kaiserin Elisabeth", zapovjednika Tobias Osterreicher, koji je kasnije izradio prvu pomorsku kartu Jadrana. "Don Juan de Austria" bio je šesti brod flotne liste austrijske ratne mornarice, opremljen s tri jarbola i jedriljem, strojem i propelerom. Ispred njega bili su "Prinz Eugen", "Kaiser Max"' "Salamander"' "Drache" i na čelu linijski brod "Kaiser" građen u pulskom Arsenalu. "Don Juan de Austria", po Goggu, građen je 1861.-1863. u Trstu, imao je 3.500 bruto tona, posadu je činilo 386 osoba, plovio je brzinom od 9 čvorova i bio je opremljen parnim strojem od 650 KS. Godine 1854. plovio je Sjevernim morem, 1874.-1876. preuređen je u kazamalni brod, 1918. još je upotrebljavan kao brod-vojarna, a 1919.je brisan iz flotne liste.
Wiplinger je u čin zastavnika fregate promaknut 1849., zastavnik linijskog broda postao je 1850., poručnik fregate 1853., poručnik linijskog broda 1855., kapetan fregate 1861., kapetan linijskog broda 1866., odmah poslije Viške bitke, kontraadmiral 1878., a čin viceadmirala dobio je 1888., nakon čega je 1891. umirovljen.
U svojoj karijeri radio je na raznim brodovima te ustanovama i postrojbama na kopnu. Prvi dodir s brodom mladi Wiplinger ostvario je 1848. na fregati "Belona", a zaredala su ukrcavanja na korvetu "Adria", koja je sudjelovala u blokadi Venecije tijekom gušenja protuaustrijske pobune, brodu na parni pogon s kotačima "Vulcan", a prvu dužnost zapovjednika obavljao je na linijskom brodu "Kaiser" i korveti "Carolina". Po časničkoj listi K.u.K. Kriegsmarine 1878., Anton Wiplinger upisan je na strani 3, pod rednim brojem 2 u činu kapetana linijskog broda, iza Alexandera Eberhorsta von Eberana. Tada je u činu admirala bio samo Anton Freiherr Bourguignon von Baumberg, koji je preminuo sljedeće godine. U činu kapetana linijskog broda, pored ostalih, s Wiplingerom bio je Rudolf, sin cara Franje Josipa I., prijestolonasljednik i nadvojvoda, koji je kasnije izvršio samoubojstvo. Promaknut u čin kontraadmirala, radio je kao predsjednik stalne komisije za topništvo. Viši od njega po činu bili su Alois Pokorny, Georg Milosicz, Alfred Barry, Maximilian Daublebsky Stemeck i Alexander Eberhorst von Eberan, svi sudionici Viške bitke.
Anton Wiplinger je bio zapovjednik Pomorskog okruga Trst, u činu viceadmirala, a osobni ađutant mu je bio Joseph Renner, zastavnik linijskog broda. U tom je činu bio drugi po rangu iza Alexandera Eberhorsta von Eberana, a iza njega je Maximilian Freiherr Pitner, koji ga je zamijenio na položaju zapovjednika okruga. U istom dokumentu za 1895. godinu Anton Wiplinger svrstan je u kategoriju neraspoređenih, uz još četiri viceadmirala: Alfred Barry, Heinrich Buchta, Johann Pelzel i Alois Pokorny.
U dokumentu za 1896. ga nema jer je iste godine preminuo i uz sve počasti pokopan na Mornaričkom groblju u Puli, na kojem mu se nalazi nadgrobni spomenik.
