Fath se 1897. odlučio za topničku specijalizaciju, nakon kojeje raspoređen na topnički školski brod ''Radetzky" kao zapovjednik topničkog odreda.
Kontraadmiral austrougarske ratne mornarice Emil Fath rodio se 1861. u Hermannstadtu u Siebenbilrgenu, kao sin Rudolfa Fatha, rođenog u Bjelovaru, i majke Emilie.
Oženio se 1903. u Beču udovicom Hedwigom Pruckmiiller rođenom Brosc, s kojom nije imao djece, a umro je 1917. u Puli, pred završetak Prvog svjetskog rata. Rano se opredijelio za mornarički poziv i nakon diplomiranja na Mornaričkoj akademiji u Rijeci postao je 1878. pomorski kadet 2. klase. U to vrijeme Austro-Ugarska je dobila protektorat nad Bosnom i Hercegovinom, a Fath je proveo dio službe na korvetama "Helgoland", "Zrinyi" i na kazamatnom brodu "Erzherzog Albrecht".
Fath je pokazao visoko znanje i pomorsku izdržljivost i s korvete "Saida" upućen je u novoosnovanu Mornaričko-tehničku upravu u Puli, Mornarički tehnički komitet, i Momarički odjel Ministarstva rata u Beču. Godine 1882. promaknut je u čin pomorskog zastavnika, a 1889. dobio je čin poručnika linijskog broda. Ocjenjujući da je topništvo oružje budućnosti na brodovima toga doba, 1897. odlučuje se za topničku specijalizaciju, nakon koje je raspoređen na školski topnički brod "Radetzky" kao zapovjednik topničkog odreda. Promaknut u čin kapetana korvete, Fath se 1901. ukrcao na S.M.S. "Budapest", kao zapovjednik artiljerijskog topničkog odreda, da bi 1903. bio povučen na dužnost u bečki Marinesektion. Uz čin kapetana fregate, koji je dobio 1905., upućen je 1906. na laku krstaricu "Leopard" kao zapovjednik, s koje je vraćen na dužnost pročelnika III. artiljerijskog odjela u Mornarički tehnički komitet u Puli. Na toj je poziciji iskazao znanje i iskustvo stečeno u razvoju artiljerijskog brodskog naoružanja.
Službovao je na brodovima tijekom tzv. drugog prijelaznog perioda u ratnim mornaricama. U to se vrijeme brodovi na jedra zamjenjuju onima na mehanički pogon, drveni trup postaje djelomično oklopljen ili čelični, a zadnja su faza u tom prijelazu veliki oklopni bojni brodovi, sinonim pomorske moći. Sličan je proces prolazila i brodska artiljerija pa su tako topovi s glatkim cijevima, malog dometa i okruglih bombardi zamijenjeni topovima izolučenih cijevi, s eksplozivnim zrnima i velikog dometa, što je sve uvjetovalo i promjenu u taktici. U to vrijeme pojavljuju se podvodna oružja - torpeda i mine, koja su mogla ugroziti primat artiljerijskih brodova, ali je procijenjeno da je artiljerija velikog kalibra na bojnim brodovima najhitnija u pomorskom boju, pa je razvitak brodova i naoružanja usmjeren u tom pravcu.
Dolazeći na dužnost u Mornarički tehnički komitet u Pulu, sve je to imao na umu iskusni kapetan linijskog broda i kasniji kontraadmiral Emil Fath, koji je svu svoju energiju usmjerio u realizaciju projekta pancirne granate za brodske topove. Najveći bojni brodovi bili su oklopljeni na bokovima i palubi, a dijelom su oklop imale i topovske kule, koje nisu mogle biti probijene dotadašnjim granatama brodskih topova. Njegov projekt prihvaćen je i razrađen u Mornaričkoj tehničkoj upravi u Puli, realiziran u "Škodinim" zavodima, a isprobavan na oružnom poligonu Balipedio na Saccorgiani u Puli.
