Na pulskom Mornaričkom groblju pokopan je Johannes Germek, koji je bio mornarički svećenik u Puli dok groblje još nije bilo uspostavljeno. Njegov se jednostavni nadgrobni spomenik nalazi u početnom dijelu, sjeverno od veličanstvenog spomenika admiralu Antonu von Bourgignonu. Germek je važan za Pulu jer je utemeljio osnovnu školu na njemačkom govornom jeziku, koja dotad u gradu nije postojala.
Johannes Germek je u Pulu stigao sredinom 19. stoljeća, u vrijeme kad je ona proglašena glavnom ratnom lukom Carevine Austrije. Iako su Istra i Pula bili 1789. pripojeni Austriji, u gradu je bilo malo promjena u nacionalnom sastavu stanovništva. Među 600 stanovnika, koliko ih je bilo u Puli kad je prešla pod Austriju, nije bilo nijednog koji je bio njemačkog porijekla. Oni rijetki stanovnici njemačke nacionalnosti, uglavnom pripadnici vojnog garnizona, pristigli kad je Pula 1840. proglašena mornaričkom postajom i 1848. ratnom lukom, slali su svoju djecu na školovanje u Austriju, a vrlo mali broj upisivao ih je u postojeće škole, jer se u njima, osim vjeronauka, učilo samo čitanje, pisanje i osnovno računanje.
Mornarički svećenik Johannes Giovanni Germek osnovao je 1856. prvu privatnu školu za djecu čiji su roditelji bili zaposleni u institucijama i služili na brodovima tada još male austrijske ratne mornarice. U to su vrijeme Pulu posjetili mladi car Franjo Josip I. i carica Elizabeta I., da bi položili kamen temeljac za izgradnju Pomorskog ratnog arsenala na otočiću Uljanik.
Osnovna zadaća Germekove škole bila je da upisanu djecu priprema za polugodišnje ispite u Pazinu. No, građani kojima je njemački bio materinji jezik stalno su tražili da se Germekova privatna škola pretvori u javnu. S obzirom da su roditelji polaznika te škole najvećim dijelom zauzimali rukovodeće položaje u ratnoj mornarici, njenim ustanovama i postrojbama na kopnu i Pomorskom arsenalu, to im je i uspjelo. Uz to, imali su razumijevanje i osobnu podršku Erzherzoga i viceadmirala Ferdinanda Maksimilijana, carevog brata i tadašnjeg zapovjednika austrijske ratne mornarice.
Germekova škola, koja je već imala četiri muška i tri ženska razreda, smještena u tri prostorije, postala je 1862. prva državna osnovna škola u gradu u kojoj se nastava održavala na njemačkom jeziku. Inače, u cijeloj su državi do podržavljenja pučkih škola nadzor nad nastavom, po konkordatu između Austrije i Vatikana, obavljale crkvene vlasti, a vjeronauk je zauzimao posebno mjesto među predmetima. Njemačke državne pučke škole u Puli nisu potpadale pod nadzor Pokrajinskog sabora u Poreču, u kojem su većinu imali Talijani, niti Gradskog poglavarstva Pule, već su od 1869. bile neposredno pod Zemaljskom vladom i njenim ministarstvom nastave i bogoštovlja u Beču.
Kad je 1866. izbio austro-talijanski rat, u sklopu kojeg je bila poznata bitka kod otoka Visa, škola je prestala s radom, a u njenim je prostorijama bilo prihvatilište ranjenih i bolesnih mornara i vojnika. Nakon ponovnog otvorenja njeni su polaznici morali ići na polaganje ispita u Trst i Goricu, za što su trebali proći posebne pripreme.
Oko 1880. u Puli su bile samo dvije državne škole - jedna u kojoj se nastava održavala na njemačkom jeziku, a zvala se Državna njemačka pučka škola, te škola na talijanskom jeziku. U gradu je bilo 2786 djece u dobi od 6 do 14 godina, od čega 1381 dječak i 1405 djevojčica, a analfabeta je bilo 41,8 posto.
U tadašnjim njemačkim osnovnim školama kao učitelji su u početku radili svećenici, umirovljeni službenici ili isluženi kaplari, uglavnom skromnog općeg i pedagoškog obrazovanja i slabe stručne spreme. U školi su često upotrebljavali šibu kao osnovno odgojno sredstvo i postupali su s učenicima vrlo surovo. Kasnije, kad su se škole ustalile i postale državne, počeli su dolaziti stručni učitelji iz Austrije, što je podiglo stručnu i pedagošku razinu nastave. Po nastavnom kadru, planovima i programima, organizaciji nastave i metodici izvođenja te objektima u kojima su smještene bile su ispred talijanskih, a naročito hrvatskih škola, koje su se mnogo kasnije otvorile, u prvom redu kao privatne.
Svećenik Johannes Germek radio je od 1870. u Mornaričkoj bolnici. Iako je Nijemaca u Puli 1913., bilo samo 4211, odnosno dva posto od ukupnog broja stanovnika, oni su u Puli imali dvije renomirane osnovne državne škole, pet građanskih i dvije privatne škole, koje su pohađala i talijanska i hrvatska djeca, čime su obuhvaćale skoro cijelu učeničku populaciju. U jednoj je školi bila organizirana ženska pučka škola od pet razreda sa sedam učitelja i 278 djece, a druga je bila muška pučka škola od šest razreda, s 10 učitelja i 412 djece. Polovina polaznika ovih dviju škola bili su i njemačka djeca, od kojih su pojedinci gubili tijekom školovanja svoja nacionalna obilježja. Ipak, talijanska, hrvatska, slovenska i češka djeca koja su ih završavala mogla su se upisati u pulske srednje škole i na taj način osigurati si udio u lokalnoj vlasti i administraciji.
