Jedan od najpoznatijih visokih časnika, koji je imao čin admirala austrougarske ratne mornarice, i dugo je živio i radio u Puli, bio je Anton Freiherr Bourguignon von Baumberg. Ovaj mornarički časnik najvišeg ranga, porijeklom Belgijanac, rođen je 1808. u Češkoj, u obitelji s dugom vojničkom tradicijom. Nakon dugogodišnje službe u ratnoj mornarici, umro je 1879. u Puli i svečano sahranjen na Mornaričkom groblju.
U austrijske oružane snage stupio je 1832., prvo u inženjerijske postrojbe, da bi kasnije prešao u mornarički časnički kor, u kojem je obavljao najodgovornije dužnosti i postigao sjajnu karijeru. Njegovo ime upisano je u dnevnicima brodova "Bellona", "Venus","Guerriera", "Leipzig", "Montecuccoli", "Orestes", "Sfinge", "Vigilante” i "Enrichetta". Sudjelovao je 1840. u bitkama u Siriji, a kasnije i u blokadi Venecije, zbog čega je odlikovan. U floti je bio zapovjednik eskadre, a napisao je i značajnu knjigu "Pomorske taktike brodova na paru s propelerom".
U čin admirala promaknut je 1875., na pedesetu godišnjicu njegove službe u vojsci, kao znak osobne pažnje Franje Josipa I., a posada mu je dala nadimak "II Dio del Mare", bog mora.
Kako je u Puli već funkcionirao Lučki admiralitet, kao najviše zapovjedništvo svih mjesnih i teritorijalnih pomorskih snaga, Bourguignon je 1864. postavljen za njegova zapovjednika. To je bilo vrijeme kad je ratnom mornaricom zapovijedao carev brat, viceadmiral Ferdinand Maksimilijan, koji je u Bourguignona imao veliko povjerenje. U vrijeme kad je Ferdinand Maksimilijan obavljao i dužnost generalnog guvernera venetsko-lombardske oblasti, Bourguignon ga je uspješno zamjenjivao na dužnosti zapovjednika mornarice.
Kao zapovjednik Lučkog admiraliteta Bourguignon je za posjeta cara Franje Josipa I. Puli 1869. godine bio u njegovoj osobnoj pratnji tijekom obilaska novoizgrađenih mornaričkih objekata, vojarni, obrambenih utvrda, brodova na sidrištu, Mornaričke bolnice i novog naselja Pule.
Admiral Bourguignon dugo je godina zapovijedao pulskim Arsenalom, u kojem su se gradili i opremali ratni brodovi. Ta je dužnost od njega zahtijevala da Arsenal podigne na visoku stručnu, organizacijsku i proizvodnu razinu. Time je trebao osigurati austrijskoj ratnoj mornarici što bezbolniji prijelaz s drvenog brodovlja na jedra na brodove s čeličnim trupom, parnim strojem i vijkom. Zapovijedao je i pulskom pomorskom tvrđavom, koja se intenzivno izgrađivala i okruživala pomorskim i kopnenim utvrdama i obalnim baterijama radi osiguranja nesmetanog boravka glavnine ratne flote na sidrištu.
Iako je u Puli službovao, Bourguignon je zavolio i grad, u čijoj je izgradnji neposredno sudjelovao, dajući odobrenje za svaki novi objekt. U Puli je našao i odabranicu svoga srca, Puljanku Johannu Mariju Valentinu, sestru gradonačelnika Lombardija, kojom se oženio i zasnovao obitelj. Imali su petero djece, tri kćeri i dva sina, od kojih je Arthur Anton Adelbert bio kasnije kontraadmiral. Njegovom prvom sinu Ferdinandu Maksimilijanu krsni kum je bio imenjak, carev brat, zapovjednik ratne mornarice.
Nakon smrti Bourguignon je sahranjen na Mornaričkom groblju uz najviše vojne počasti. Podignut mu je nadgrobni spomenik, koji i danas postoji, a pored njega je kasnije sahranjena i supruga Johanna, preminula 1887. godine.
Zbog odgovornog, savjesnog i stručnog obavljanja dužnosti posmrtno mu je ukazana posebna careva počast - njegovim je imenom nazvana jedna od impozantnih i značajnih pulskih pomorskih utvrda. To je bila ex Fort Monvisal, izgrađena 1861. južno od uvale Saline, a pripadala je prvom prstenu pulskih utvrda.
