Prije nego je postavljen na dužnost načelnika Momaričkog tehničkog odbora u Puli, viceadmiral Karl Franz Graf Lanjus bio je zapovjednik moćne eskadrile brodova.
Viceadmiral Karl Franz Graf Lanjus von Wellenburg jedan je od po činu najstarijih časnika sahranjenih na Mornaričkom groblju u Puli. Bio je vrlo obrazovan i stručan, a uoči svoje nesretne pogibije obavljao je dužnost predsjednika Mornaričkog tehničkog odbora u Puli, renomirane ustanove koja je brinula o brojnim tehničkim aspektima tada već snažne austrougarske flote.
Lanjus se rodio 1856. u mjestu San Martina di Valvasone, kod Udina. Otac mu se zvao Karl, a majka Johanna Fanny Finardi iz Cremone. Imao je i brata Augusta, kasnijeg kontraadmirala. Oženio se 1886. u Puli, Tršćankom Danicom Rosom Antoniom Soyk, kćeri brodograđevnog inženjera Moriza Soyka, s kojom je imao dva sina i dvije kćeri, od kojih su Hilda Dora Danica i Friedrich Karl Joseph rođeni u Puli. Najmlađa Hertha Luise Zora, rođena u Grazu, bila je udana za poručnika linijskog broda Ivu von Preradovića, kasnijeg kapetana linijskog broda u mornarici Kraljevine SHS.
Nakon završene srednje škole krenuo je 1870. u Pomorsku akademiju u Rijeci, a od završetka školovanja do 1913. obavljao je brojne odgovorne dužnosti na brodovima i kopnu. Prije preuzimanja dužnosti predsjednika Mornaričkog tehničkog odbora viceadmiral Lanjus bio je 1911.-1912. godine zapovjednik moćne eskadrile brodova.
Pored svojih redovnih dužnosti u Odboru, na svečanosti u povodu rođendana Franje Josipa I., održanoj 18. kolovoza 1913. na vježbalištu pokraj Mornaričke vojarne u Puli, bio je carev osobni izaslanik. Tom prilikom je u prisustvu časničkog zbora i građanstva održan veliki mimohod trupa, a Lanjus je predao odličja mornarima i časnicima koji su se istakli prilikom blokade Skadra i Albanije u vrijeme Prvog balkanskog rata 1912. godine.
Stjecajem okolnosti viceadmiral Lanjus je četiri dana kasnije, 22. kolovoza 1913., nesretnim slučajem poginuo. Naime, u svojstvu predsjednika Mornaričkog tehničkog odbora prisustvovao je probi topa i oklopa "Škodine" proizvodnje, koja se odvijala na poligonu tvrđave "Saccorgiana", prostoru na kojem se danas nalaze Zlatne stijene. Prilikom ispaljivanja drugog hica došlo je do eksplozije granate teške tri tone u zadnjem dijelu cijevi topa kalibra 305 mm, od koje su na licu mjesta poginula tri mornara, a Lanjus je teško ranjen u obje noge. Preminuo je iste večeri u Mornaričkoj bolnici. Predstavnik čeličane "Škoda" iz Češke lakše je ranjen, kao i topnički tehničar, Puljanin Culiat iz laboratorija municije u Valelungi.
Mornari I. klase Jakob Zure i Tomaš Čivko, koji su produžili službu u mornarici poslije obaveznog roka od četiri godine, i mornar IV. klase Eduard Skornjak, iz prve godine služenja roka, sahranjeni su uz vojne počasti na Mornaričkom groblju 23. kolovoza 1913., a u vrijeme sahrane zastave na brodovima u pulskoj luci bile su spuštene na pola koplja.
Viceadmiral Karl Franz Graf Lanjus von Wellenburg, sahranjen je 25. kolovoza 1913. poslije podne. Povorka s članovima Mornaričke glazbe na čelu, počasnom postrojbom, vijencima, admiralima i časničkim zborom, prešla je put od Mornaričke bolnice do Mornaričkog groblja. S brodova su odjekivali počasni plotuni, a zastave su bile spuštene na pola koplja.
Sprovod Lanjusa bio je jedan od najveličanstvenijih u gradu pod Arenom. Na čelu povorke jahao je ratnik na crnom konju, odjeven u tamnu opremu viteza iz srednjeg vijeka. Na oklopu za glavu imao je crna ukrasna pera, a na prsima je ponosno nosio grb obitelji preminulog admirala. U pogrebnoj povorci bili su i građani, koji su o uzrocima događaja samo nagađali, a posebno su bile zapažene djevojke odjevene u duge crne haljine.
