Bojni brod Viribus Unitis bio je prvi dreadnought (moderna klasa bojnog broda s jakim naoružanjem i oklopom) Austro-Ugarske ratne mornarice i najveći ratni brod koji je ikada izgrađen u Monarhiji. Njegovo ime, što na latinskom znači "Zajedničkim snagama", bila je osobna maksima cara Franje Josipa I. – i simbol jedinstva raznolikih naroda unutar Monarhije.
Kao glavni brod svoje klase (uz sestre Tegetthoff, Prinz Eugen i Szent István), Viribus Unitis predstavljao je modernizaciju mornarice koja se htjela ravnati s velikim silama poput Britanije, Italije i Njemačke.
Porinut je 24. lipnja 1911. u brodogradilištu Stabilimento Tecnico Triestino, u Trstu, a tijekom većeg dijela Prvog svjetskog rata, Viribus Unitis je stajao u Pulskoj luci, kao glavni brod austro-ugarske flote. Zbog opasnosti od talijanskih torpeda i podmornica, flota je rijetko isplovljavala, pa brod nije bio aktivno uključen u pomorske bitke. Ipak, njegova prisutnost imala je psihološki i strateški značaj, osobito u Jadranskom moru.
Nekoliko dana prije kraja rata, 31. listopada 1918., Austro-Ugarska je predala svoju flotu novoosnovanoj Državi Slovenaca, Hrvata i Srba (kao pokušaj da spriječi savezničko zauzimanje flote). Viribus Unitis je predan, a za zapovjednika je imenovan knez Vjekoslav Viđić (Vuković), bivši austrougarski časnik hrvatskog porijekla.
No, 1. studenog 1918., samo nekoliko sati nakon što je brod postao formalno “jugoslavenski”, talijanski diverzanti Raffaele Paolucci i Raffaele Rossetti ušli su u Pulu s podvodnim vozilom tzv. "mignatta" (pijavica). Ne znajući za promjenu vlasništva broda, postavili su mine ispod trupa Viribus Unitisa.
Ujutro u 6:44 brod je eksplodirao i potonuo, usmrtivši oko 300 mornara, uključujući zapovjednika Viđića. Bila je to posljednja velika pomorska tragedija Austro-Ugarske monarhije, koja je de facto prestajala postojati upravo tih dana.
Ostaci broda još uvijek se nalaze na dnu pulske luke i povremeno su predmet arheoloških istraživanja.
