Eksplozija na Vergaroli jedan je od najstrašnijih i najtragičnijih događaja u povijesti poslijeratne Pule, koji je duboko obilježio život grada i njegova stanovništva u ljeto 1946. godine.
8. kolovoza 1946., u mirnoj poslijeratnoj Puli, na plaži Vergarola, održavalo se plivačko natjecanje i javni program, popularno okupljanje lokalnog stanovništva, uključujući mnoge obitelji, djecu i sportaše. Bio je to pokušaj povratka normalnom životu nakon ratnog razaranja i neizvjesnosti.
U jednom trenutku, snažna eksplozija raznijela je plažu i ljude na njoj. Eksplodiralo je skladište starih, neaktiviranih mina i torpeda koje su saveznici izvukli iz mora i privremeno uskladištili na tom području – a koje je trebalo biti uklonjeno.
Eksplozija je bila iznimno snažna: uništila je sve u krugu desetaka metara, bacala tijela u more i u zrak, a panika i kaos proširili su se gradom. Procjenjuje se da je poginulo 65 do 80 ljudi, ali broj nikada nije točno utvrđen jer su neka tijela potpuno uništena. Većina žrtava bili su civili, uključujući djecu, članove obitelji i sportaše. Među poginulima bili su i mnogi Talijani koji su još živjeli u Puli nakon rata, u trenutku kada je grad bio pod privremenom upravom saveznika (AMG – Allied Military Government).
Do danas službeni uzrok eksplozije nije potvrđen.
Samo nekoliko dana nakon eksplozije, u atmosferi duboke boli i šoka, grad je organizirao masovni pogreb za identificirane žrtve. Sahrana je održana na Mornaričkom groblju, tada već poznatom kao mjesto posljednjeg počivališta brojnih stradalih kroz pulsku vojnu povijest.
Groblje je u tim danima oko 20. kolovoza 1946. bilo ispunjeno vijencima, improviziranim križevima, i morem ljudi koji su došli odati posljednju počast najmilijima.
